Slapovi Rastoka
Slunjčica ili Slušnica kratka je rijeka kršnoga područja i lijeva pritoka Korane. Prekrasna rijeka koja u svojem toku prikazuje bogatu raskoš prirode koja krške rijeke Hrvatske čini jedinstvenim prirodnim fenomenom svjetskoga značaja. Od svojeg izvora iz dubokog izvora jezerkastog vrela u dnu uske kotline podno sela Slušnice svojim tokom probija duboki kanjon obrastao mješovitom šumom hrasta i graba, da bi se naglo proširila te prouzročila jače prozračivanje vode koje dovodi do intenzivnijeg taloženja sedrenih naslaga s krajnjim prizorom koji se upravo odvija pred vašim očima. Raskoš s 23 slapa preko kojih se Slunjčica rastače u Koranu i Rastoka što lebde povrh nje, na vodi koja nosi puno priča i legendi.
HRVOJEV SLAP – U proljetnoj noći 1914., u vrijeme snažnog otapanja snijega preostalog od zime Rastočane budi snažan zvuk za koji su pomislili da je potres. Zapravo, priroda je preko noći srušila nešto što je stvarala stoljećima, još jednom prikazujući svoju nepredvidljivu ćud. Došlo je do odrona golemih sedrenih stijena, što je utjecalo na pomicanje i izgled Hrvojeva slapa i Viline kose te na vodostaj u koritu rijeke Korane. Tada je Hrvojev slap ispao iz svojega ranijega mjesta, izgubio prepoznatljivu vizuru lepezastog oblika, a dvije goleme odlomljene sedrene barijere ispred njega i danas koče tok rijeke Korane. Te dvije zauvijek razdvojene gromade simbolički nam pripovijedaju priču o nastanku imena slapa. Potresna priča o ljubavi dvoje ljudi koji nisu bili suđeni jedno drugome ostvarila se u legendi, zadnjim skokom nesretno zaljubljenog skakača Hrvoja u dubinu vode kao u ponor osjećaja što vode željenoj ljubavi.
VILINA KOSA – Posljednji slap preko kojeg se Slunjčica obrušava u Koranu podsjeća na sjajnu, gustu, raščešljanu kosu kakva je u slavenskoj mitologiji krasila vile čiji je dom bio na obalama rijeke koje su stari Slaveni poštivali i prinosili joj žrtve. Ova mitska bića magičnih sposobnosti pila bi vodu samo s čistih izvora pored kojih bi raščešljavale svoje duge kose dok su pjesmom zavodile muškarce.
BUK – Ovaj gusti, koprenasti vodopad najveći je rastočki slap. Rastočki buk bio bi još veći i impozantniji da davne 1914. godine nije došlo do urušavanja golemih sedrenih barijera koje su podigle tok rijeke Korane, a njemu smanjile visinu. Samo mu ime asocira na buku što je stvara voda u padu preko slapa. Buk je gotovo sinonim za riječ vodopad, posebno u krškim i dalmatinskim krajevima Hrvatske.
PRVI SLAP – Samo kratki boravak u blizini slapa što danas teče ispod ugostiteljskog objekta, nekadašnjeg mlina, kao što je nekada bučna voda tekla ispod spavaćih soba Mlinica, idealna je prilika za provjeru stare rastočke „istine” kako se najboljim snom spava ispod slapa i umirujuće buke što je voda stvara.