Kraj vječitih vojnika

Slunj i Rastoke geološki pripadaju području plitkoga krša i počivaju na golemoj sedrenoj naslazi otopljenoga kamenca koji se naziva bigar ili travertin, a u našim krajevima i tuf. Kroz takvu zemljanu podlogu prolazi rijeka Slunjčica noseći sa sobom rastopljene vapnenačke stijene i svojim tokom djeluje na povećanje sedrenog platoa, a na zavoju rijeke nalazi se srednjovjekovni grad Slunj. Vodeni burg izgrađen je za obranu od Tatara još sredinom 13. stoljeća, a dugo je služio kao donekle učinkovita obrana od osmanskih osvajača. Unutar jezgre burga koja ima oblik poligonalne sedmerokutne građevine postojala je palača, moguće i s pomoćnim prostorijama. Krajem 16. stoljeća grad se dodatno utvrđuje s istočne strane vanjskim prstenom obrambenih zidova s polukulama i zaštitnim opkopom.