Život mlinara

Život ovih krajeva u kojima je važno bilo samo preživjeti na crti razgraničenja između Osmanlijskih osvajača i branitelja bio je dugi niz stoljeća na izmaku snaga. Čak ni za kratkih predaha od ratnih zbivanja hladne zime redovito nisu pokazivale nikakvu milost. Pa ipak se, u tim vječnim smjenama nevolja, razvio vedar duh i život mlinara prepun zadovoljstva u kojem je ono zanimljivo oku nevidljivo, a to je poseban način života što prirodno teče uz mlin i uređuje obiteljske i društvene odnose. Najstariji sin mlinara naslijedio bi mlin s obavezom da se pobrine za mlađu braću i sestre. Uz mlin nasljeđuje i sve prethodne kupce svojega oca koje je on dobio na isti način. U tom generacijskom protoku ljudi okupljenih oko mlina i meljave za mlinara najveća bi neugodnost, gotovo sramota, bila izgubiti seljaka koji bi otišao mljeti drugome mlinaru. Veza mlinara s njegovim mlinom izmiče objašnjenjima i kategorijama. Bilo je sigurno samo jedno – za čvrst san mlinara brinula se zaglušujuća i pravilna buka mlinskoga kamenja u pokretu, a budio se trenutno i skakao na noge na svaki neprirodan zvuk mlinskoga kamena.