Priča 4. Kuća u cvijeću
Kate Skukan, rođena je 1943. godine u Kremenu, udala se u Rastoke i danas u njima živi u kući broj 12.
Kad je Kate imala tri godine, ostala je bez oca. Iz Kremena je u Rastoke dolazila s majkom u mlin kod Skukana, na kolima s volovima. Katin suprug je bio mlinar i majstor za mlin na dobrom glasu, kao da je izučio zanat. Volio je mlin i sve oko mlina, pa je znao reći: „za mlinara ne treba škole!”. Uz njega je Kate naučila i preuzela mnoge poslove. Bila je i ona mlinarica! Njena priča o mlinu je njen život.
„Kad sam se udala u Rastoke nisam znala ništa od mlina. Onda me je suprug polako učio. Imali smo sedam mlina. U ovoj mlinici su bila tri mlina, a u jednoj dalje, gdje se sada ne može, četiri. Sedam mlina je bilo, a to jedan čovjek ne može kontrolirati i amo i tamo. Zato smo imali još jednog radnika. Nije se to plaćalo novcem, već se davalo brašno. Kada se on zaposlio, onda sam ja morala preuzeti i naučila sam mlinariti. Ljudi su dolazili volovima i konjima, a kola puna vreća. Suprug kad je došao s posla, delao je žlice (mlinske lopatice) sam. Znao je sve s drvetom raditi. Za žlice je kupio u šumariji jednu debelu bukvu koja se može dužno izrezati u četiri dijela. Kad se izreže u četiri dijela onda se namoči u Slušnicu jer se mokro lakše dela. Na konju (drveni stalak za piljenje) se žagalo na ruke, nije bilo cirkulara. Nakon žagice se trebalo još poraditi bradvicom. Sa šestarom se iscrtala žlica. Kako je željeza bilo malo, onda smo to nosili kovaču.“
Rad od jurta do mraka, a nedjeljom odmor
Katin radni dan je izgledao kako kad, jer je svaki dan bilo melje, ali nedjeljom nisu primali melju. „Mi smo imali dva mlina belca, a svi su imali po jedan za pšenicu. Mlini su bili jako dobri, pa se brzo mlilo i zato su ljudi volili kod nas”.
Kate nije po noći mlila, jer u rano jutro čekalo ju je posla. Trebalo je umijesiti kruh i pogaču, napraviti uštipke za djecu koja su to jela uz mlijeko prije škole. I ručak je bio njena briga.
„Imali smo uvijek dosta svinjskog mesa i kokoševine. Nedjeljom smo uvijek imali kolač. Ako se klalo više kokoši, kao za Božić, metalo se pod mline, objesilo se na nešto. Svinjsko meso se sušilo, kobasice, špek. Kokoša smo držali puno. Rijetko se išlo po govedine u Slunj”. No, imala je Kate vremena i za posaditi cvijeće i s osmjehom kazuje: „Naša kuća je na lijepom mjestu i na ganjku uvijek cvijeće. Pelargonije. Tako da: „žena bez frizure je kao kuća bez cvijeća, to je jedno”. Kuća je bila prije dolje u Korani, prekrivena s drvenim daskama. Kada su malo zamogli, stavili su kuću na malo više mjesto. Imali smo prije štalu, još jednu mlinicu i sušu. Imali smo dosta prostora. Volovi su stajali tu ispod loze i u suši (prostorija koja je prazna). Ljudi su tu donijeli sijena i pa su volovi jeli dok su samlili, oni su malo šećkali, a vodili su i djecu. Mi bi mlinaru dali svakom komad bijelog kruha. Svaki dan se pekao bijeli kruh jer je bilo dosta brašna. U Kremenu, gdje sam se ja rodila, nije bilo bijelog kruha svaki dan, tamo se jela proja i palenta, a neki su jeli ražovcu (crni kruh od pšenica i raži). Najčešće su djeca sa ćaćom dolazila u mlin, kada se samlilo, vreće u kola i kući. Manja djeca nisu pomagala. Morala sam i ja nositi vreće s gazdom i taj naš radnik, jer u neke vreće stane više od 50 kg. Mljelo se vreća kukuruza, vreća pšenice, vreća suražice, vreća zobi. Svaki mjesec dana dolazili su ljudi u mlin”.
Zrnja dosta, novca malo
„Mi smo imali zrnja, ali nismo imali novaca”, kazuje Kate i pojašnjava kako se uzimao ujam, a onda bi oni dalje zrnje prodavali. Radnike su plaćali brašnom. Da bi imali novac, Kate je išla u Njemačku po tri mjeseca. „Zaradila bi marke pa onda cure pustila u Trst, da se obuku, da imaju u Zagrebu, u kojem su završile fakultete. Moje kćeri ne znaju ništa o mlinu. Kada mene ne bude bilo to će biti pustolovina. Naučila sam svoju unuku Doru da zna ispričati sve o mlinu. Sada ide na četvrtu godinu fakulteta za profesoricu stranih jezika. Unuk Filip je završio računarstvo i radi”. A kad Kati dođe njen Filip koji zna pokrenuti mlin, onda je njeno srce puno pa se na ganjku i cvjetići diče.
