Povijest Zrinskih i Frankopana

Zrinski i Frankopani najznačajnije su hrvatske plemićke obitelji čiji životi i djelovanje utjelovljuju izreku „Nobilitas obligat” (plemstvo obvezuje) na najbolji mogući način. Upravo ta obveza koju su gajili prema svojim podanicima i narodu ostavila ih je same na prvim obrambenim redovima ispred osmanlijskih osvajača i odvela u smrt radi pobune protiv austrougarskoga centralizma i apsolutizma 17. stoljeća. Njihove obitelji su se i rodbinski povezale, a Slunjem i okolnim krajevima vladali su Frankopani čiji su posjedi bili izravno na liniji osmanlijskih provala. Posebno značajan bio je Franjo Frankopan Slunjski (1536. – 1572.), koji nije odustajao ni napustio svoje ljude i gradove, čak ni kada se površina slobodne Hrvatske svela na naziv „reliquiae reliquiarum” (ostaci ostataka). To je čovjek čija je hrabrost riječima neopisiva, a za čijeg života osmanski osvajači ne uspijevaju osvojiti Slunj. Ovi plemići ratnici nikada nisu prestali biti prosvjetitelji i književnici. Tako da u trenucima prije pogubljenja u okolici Beča 1671. radi urote protiv cara posljednji značajni muški članovi loze Zrinskih i Frankopana šalju posljednje pozdrave koji postaju književna djela. Petar Zrinski supruzi Katarini Frankopan piše oproštajno pismo koje je iste godine prevedeno na nekoliko svjetskih jezika, a Fran Krsto Frankopan oprašta se pismom supruzi uz izreku: „Navik on živi ki zgine pošteno”.