Mlinarenje

Mlinovi žličari mogu se podizati jedino na rubovima zemljišta gdje pad vode iznosi najmanje 3 do 5 metara, a kosine skela za dovod vode su do 35 stupnjeva. Dok kod mlinova lopatara težina vode i količina protoka daju pokretnu snagu, kod mlina žličara odlučujući su pad i odgovarajuća količina vode koja svojim udarom u žlice pokreće uspravno vreteno i s njim spojen mlinski kamen. Rastočke mlinice podizane su na sedrenoj podlozi. Donji dio mlinica građen je obično od sedre, a mjestimice su ugrađene i druge vrste autohtonog kamena. Pojedini dijelovi mlinica stoje na hrastovim stupovima ili stupovima od divljeg kestena koji u vodi dodatno očvrsnu. Na sedrenim temeljima i drvenim stupovima podizana su drvena zdanja mlinica – hrastova i kestenova građa dopremljivana je iz nizinskih krajeva Korduna, dok su bukova, jelova i borova građa iz rubnih planinskih područja Kapele i Plitvičkih jezera, gdje su bile smještene pilane.

Najstarija mlinica u vodeničarskom naselju Rastoke sagrađena je još u 17. stoljeću, dok ih je većina iz 19. i početka 20. stoljeća. Godine 1962., kada su Rastoke registrirane kao ruralna cjelina, postojale su 22 mlinice, 4 stupe za sukno, 7 koševa za ispiranje biljaca i šarenica te 28 kuća s pripadajućim gospodarskim zgradama. U mlinicama se mljelo žito, dok se u koševima ispod slapova pralo rublje i vuna. Osim mlinica, za Rastoke su svojstvene i terase iznad vode, tzv. ganjci. Zbog jedinstvene graditeljske baštine, etnografske i povijesne vrijednosti, Rastoke su 1969. godine proglašene spomenikom kulture.