Franjo Slunjski

Biti čovjek u teškim vremenima izazov je na koji bi Franjo Frankopan Slunjski (1536. – 1572.) vrlo rado pristao. Sudbina je tom plemiću, vladaru Slunja i okolnih krajeva, namijenila ulogu vođe u doba najkrvavijih ratova s osmanlijskim osvajačima. Proglašen je hrvatskim ratnim banom, nazvan „Mačem i štitom ostataka Ilirije”, a njegovi kmetovi postali su mu suborci. Za njegova života niti jedna utvrda njegove obitelji nije pala u ruke Osmanlija koji su 13 puta bez uspjeha napadali Slunj, a sultan se redovito žalio habsburškom dvoru na njegovo ponašanje. Kada je njegovo imanje spalo na svega 20 kmetova, odriče se banske časti i upućuje na jedino putovanje koje nije bilo motivirano ratom. Početkom prosinca 1572. odlazi u Mađarsku gdje je trebao oženiti kćer jednog od najbogatijih mađarskih plemića. Na pola puta do svoje ljubavi veliki ratnik izdahnuo je u Varaždinu radi loše liječenoga čira, a jedna velika svatovska povorka zavila se u crno, kao i izgledi Hrvatske u borbi protiv Osmanlija. U najtežim zamislivim uvjetima, svemu usprkos, Franjo Frankopan Slunjski uspio je ostati čovjek, veći od života.