Reset Password

Vaši rezultati pretrage

testna-stranica

5. ožujka 2020. by slrastoke

Moćan huk vode u padu jedinstvena je zvučna kulisa dobrodošlice u Hrvatskoj, što znači da se nalazite u Rastokama, mjestu nastalom na susretu dviju rijeka, Slunjčice i Korane. Trajno nastanjenom od 19. stoljeća prkosnim i ponosnima ljudima iz obližnjeg Slunja, koji su generacijama vidjeli više ratova nego uživali u periodima mira u ovome kraju na stoljetnoj vojnoj granici. Njihove živote, običaje i zanimanja oduvijek je inspirirao i pokretao riječni tok. Taj kipar u fantastičnoj predstavi prirode Rastoka, čiji uspjeh ovisi o ljudima i odgovornom ponašanju posjetitelja. Sama rijeka Slunjčica na svojem izvoru ponire u dubine kroz vapnenačke stijene otapajući kamen vapnenac kojeg taloži u sedre i neumorno gradi nove slapove. Zato su Rastoke zaštićeni krajolik vječne polagane promjenjivosti kojom dirigira neukrotiva priroda za koju se, kao kap vode na dlanu, zajednički brinu Grad Slunj, Turistička Zajednica i Javna ustanova NATURA VIVA.

Područje Rastoka pripada Zaštićenom krajobrazu Slunjčice u sklopu ekološke mreže Europske unije Natura 2000, sustava međusobno povezanih ili prostorno bliskih ekološko značajnih područja bitnih za očuvanje prirodne ravnoteže i biološke raznolikosti sa idejom vodiljom: Ljudi i priroda, ne priroda bez ljudi!

Moćan huk vode u padu jedinstvena je zvučna kulisa dobrodošlice u Hrvatskoj, što znači da se nalazite u Rastokama, mjestu nastalom na susretu dviju rijeka, Slunjčice i Korane. Trajno nastanjenom od 19. stoljeća prkosnim i ponosnima ljudima iz obližnjeg Slunja, koji su generacijama vidjeli više ratova nego uživali u periodima mira u ovome kraju na stoljetnoj vojnoj granici. Njihove živote, običaje i zanimanja oduvijek je inspirirao i pokretao riječni tok. Taj kipar u fantastičnoj predstavi prirode Rastoka, čiji uspjeh ovisi o ljudima i odgovornom ponašanju posjetitelja. Sama rijeka Slunjčica na svojem izvoru ponire u dubine kroz vapnenačke stijene otapajući kamen vapnenac kojeg taloži u sedre i neumorno gradi nove slapove. Zato su Rastoke zaštićeni krajolik vječne polagane promjenjivosti kojom dirigira neukrotiva priroda za koju se, kao kap vode na dlanu, zajednički brinu Grad Slunj, Turistička Zajednica i Javna ustanova NATURA VIVA.

Područje Rastoka pripada Zaštićenom krajobrazu Slunjčice u sklopu ekološke mreže Europske unije Natura 2000, sustava međusobno povezanih ili prostorno bliskih ekološko značajnih područja bitnih za očuvanje prirodne ravnoteže i biološke raznolikosti sa idejom vodiljom: Ljudi i priroda, ne priroda bez ljudi!

Mlinovi žličari mogu se podizati jedino na rubovima zemljišta gdje pad vode iznosi najmanje 3 do 5 metara, a kosine skela za dovod vode su do 35 stupnjeva. Dok kod mlinova lopatara težina vode i količina protoka daju pokretnu snagu, kod mlina žličara odlučujući su pad i odgovarajuća količina vode koja svojim udarom u žlice pokreće uspravno vreteno i s njim spojen mlinski kamen. Rastočke mlinice podizane su na sedrenoj podlozi. Donji dio mlinica građen je obično od sedre, a mjestimice su ugrađene i druge vrste autohtonog kamena. Pojedini dijelovi mlinica stoje na hrastovim stupovima ili stupovima od divljeg kestena koji u vodi dodatno očvrsnu. Na sedrenim temeljima i drvenim stupovima podizana su drvena zdanja mlinica – hrastova i kestenova građa dopremljivana je iz nizinskih krajeva Korduna, dok su bukova, jelova i borova građa iz rubnih planinskih područja Kapele i Plitvičkih jezera, gdje su bile smještene pilane.

Najstarija mlinica u vodeničarskom naselju Rastoke sagrađena je još u 17. stoljeću, dok ih je većina iz 19. i početka 20. stoljeća. Godine 1962., kada su Rastoke registrirane kao ruralna cjelina, postojale su 22 mlinice, 4 stupe za sukno, 7 koševa za ispiranje biljaca i šarenica te 28 kuća s pripadajućim gospodarskim zgradama. U mlinicama se mljelo žito, dok se u koševima ispod slapova pralo rublje i vuna. Osim mlinica, za Rastoke su svojstvene i terase iznad vode, tzv. ganjci. Zbog jedinstvene graditeljske baštine, etnografske i povijesne vrijednosti, Rastoke su 1969. godine proglašene spomenikom kulture.