Stari grad Cetin
Tvrđava Cetin nalazi se 5 km južno od Cetingrada, iznad naselja Podcetin. Tko je sagradio ovu tvrðavu, kada je sagrađena i po kojim kriterijima je odabrana ova lokacija, nije poznato. Rimski natpisi na kamenim pločama (koje su vjerojatno završile u bečkom muzeju) su dokaz da su Cetinom nekada davno vladali Rimljani, odnosno da je Cetin tada postojao. U neposrednoj blizini tvrðave nalaze se dosta viša brda, što je dokaz da graditelji nisu znali za topnička oružja. Pokraj tvrðave je u prošlosti vjerojatno vodio važan prometni put koji je povezivao sjeverne dijelove Hrvatske sa Primorjem. Župa Svih svetih prvi puta se spominje 1334. godine. Kralj Žigmund Luksemburški godine 1387. u znak zahvalnosti darovao je Cetin i još neke posjede knezu Ivanu Krčkom.
Srednji vijek bio je razdoblje najvećeg procvata Cetina. Pokraj velebne tvrđave, najveće na širem području tadašnje središnje Hrvatske, nalazili su se franjevački samostan i nekoliko crkava. U to vrijeme Cetin je bio u posjedu Frankopana. U 15. stoljeću nastao je njihov ogranak, poznat pod nazivom Frankopani Cetinski. Ivan Frankopan Cetinski poginuo je u Bici na Krbavskom polju, brat Grgur i sin Franjo Frankopan postali su nadbiskupi. S njima je ogranak izumro, a Cetin je prešao u ruke Frankopana Slunjskih.
U hrvatskoj povijesti Cetin je odigrao važnu ulogu. Poslije poraza u Mohačkoj bici izmeðu ugarsko-hrvatskih i turskih snaga 1526. godine, dolazi do rasula u tadašnjem Ugarsko – Hrvatskom kraljevstvu. Krajem godine na saboru u Cetinu sastao se jedan dio hrvatskoga plemstva i izabrao Ferdinanda Habsburškog za hrvatskog kralja. Novi kralj je obećao da će braniti sve povlastice, prava i slobode Kraljevine Hrvatske i njezinih stanovnika te ih materijalno i vojno pomagati u boju za obranu od Turaka. Od tada je sudbina Hrvata skoro 400 godina usko povezana s Austrijom, a cetinska tvrđava se našla na braniku hrvatske domovine.
U stoljetnim bitkama s Turcima tvrđava je teško oštećena i postala je gotovo neupotrebljiva. U Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu pohranjene su dvije kamene ploče koje svjedoče o popravku tvrđave u 18. stoljeću, dok je bila pod turskom vlašću. 1790. god. austrijske čete pod zapovjedništvom generala Walischa konačno su vratile Cetin u sastav Habsburške monarhije. 1809. godine, na poticaj Francuza, Turci su ponovo zauzeli Cetin, ali su ga već 1810. morali napustiti pod prijetnjom maršala Marmonta, upravitelja Ilirskih provincija. U povijesnim zapisima iz tog vremena, umjesto imena Cetin, upotrebaljava se naziv Czettin.
Krajem 19. stoljeća, poslije austrijske okupacije Bosne i Hercegovine, sva administrativna i upravna vlast iz Cetina preseljena je u novo naselje Vališselo (današnji Cetingrad), a cetinska tvrđava ostala je napuštena i zaboravljena. Ostaci zidina i gomila kamenja su danas jedini i nijemi svjedoci o burnoj prošlosti impozantne cetinske tvrđave.