Crkva u Slunju

Katolička crkva na ovom mjestu stoljećima djeluje kao aktivni sudionik i kroničar života ovoga kraja. Crkva Presvetoga Trojstva nalazi se na mjestu nekadašnjeg franjevačkog samostana Sv. Benedikt koji je razoren i spaljen u ratnim stradanjima daleke 1583. godine, a njezino djelovanje u ovim krajevima karakterizira zajedništvo crkve i vjernika u „dobru i zlu”. U doba ratova crkvena zvona označavala bi opasnost od novoga napada osvajača. Crkva se temeljito obnovila tijekom 18. stoljeća, da bi 1780. godine dobila današnji oblik s dvije bočne lađe i zvonikom prepravljenim u baroknom stilu, o čemu svjedoči latinski natpis na lijevoj lađi crkve. Svoj današnji izgled dobila je nakon Domovinskog rata u kojem je bila spaljena do temelja u studenom 1991. godine. Tada se crni scenarij ponovio po receptu župnika na kraju 20. stoljeća gotovo identičnom onom opata Bernandina u 16. stoljeću. Oba su spašavali knjige i kipove svetaca od uništenja, a župniku Mili Peciću u vještim diplomatskim pregovorima s agresorskom vojskom pošlo je za rukom prevesti autobus pun žena i djece iz opkoljenoga grada na slobodni teritorij. Dnevnik slunjskog župnika ispisan je u razdoblju od 1989. do 1991. godine kao bilješke koje se odnose na ratna događanja u Slunju i okolici. Da bi bilješke sačuvao, župnik ih je zakopao u zemlju, a nakon povratka iz izbjeglištva otkopao ih je i priredio za objavljivanje 2003. godine pod naslovom „Zakopani dnevnik”.