Šišmiši
Popisivanje faune područja Značajnog krajobraza Slunjčica potvrđuje stalno ili privremeno prisustvo niza ugroženih i zaštićenih vrsta poput šišmiša. Za ova plaha stvorenja veže se puno mitova. Zasigurno ste čuli ili sami vjerujete u to da su krvopije, da su slijepi i da će vam se zaplesti u kosu? Dopustite nam da vas razuvjerimo. Šišmiši su neopasne životinje koje služe kao pokazatelji kvalitete i očuvanosti okoliša. Jedini su sisavci koji mogu letjeti. Nisu slijepi, no u mračnoj špilji nemaju korist od vida pa su razvili orijentaciju pomoću zvuka.
Osim čovjeka gotovo da i nemaju prirodnog neprijatelja, a upravo je djelovanjem čovjeka ova vrsta postala ugrožena i zaštićena. Glavni su uzroci tome gubitak staništa, uporaba pesticida i zatrpavanje špilja smećem.
Jeste li znali? Jedinka šišmiša u jednoj noći pojede količinu plijena u iznosu do trećine svoje mase (500 do 1 000 kukaca po satu lova), stoga njihova uloga u sprečavanju nekontroliranog rasta populacije kukaca ima veliku ekološku i poljoprivrednu vrijednost.
VELIKI ŠIŠMIŠ (MYOTIS MYOTIS) – Ovu vrstu šišmiša možemo naći samo u Europi, a pripada obitelji Vespertilionidae ili mišolikim šišmišima i najrasprostranjenija je skupina šišmiša. Sa svojih 45 grama i veličinom nešto većom od kućnog miša, ovaj leteći sisavac pripada najvećim primjercima svojeg roda. Kao i ostali članovi obitelji Myotis veliki se šišmiš hrani člankonošcima, ali na posve drugi način. On svoj plijen strpljivo sakuplja s poda pažljivo osluškujući zvukove koje stvaraju stonoge, mali pauci i slična njemu omiljena hrana. Eholokacijom se koristi pri letenju i snalaženju u prostoru.
