Raskošna flora Slunjčice
Travnjaci razvijeni na padinama kanjona nastali su antropogenim utjecajem u prošlosti, a to su travnjaci uspravnog ovsika koji se odlikuju velikim bogatstvom vrsta. Na čitavom zaštićenom području evidentirana je 101 različita biljna svojta, od čega je 14 svojti strogo zaštićeno temeljem Zakona o zaštiti prirode, od kojih su 2 svojte subendemi.
Ugrožene vrste: vršača sljezolika (Hibiscus trionum), pčelinja kokica (Ophrys apifera)
Osjetljive svojte: plivajuća pirevina (Glyceria fluitans), kožasti kaćun (Orchis coriophora), trozubi kaćun (Orchis tridentata), mali kaćun (Orchis morio)
Nedovoljno poznate: puzavi celer (Apium repens), žabovlatka (Callitriche cophocarpa), končasti sit (Juncus filiformis).
Glavni tipovi šuma kanjona Slunjčice i šireg područja mješovite su šume hrasta i graba. Neutrofilne šume hrasta i graba predstavljaju široko rasprostranjenu klimazonalnu vegetaciju nižega kontinentalnoga područja. Razvijaju se izvan dohvata visokih podzemnih voda, na brdskim terenima s neutrofilnom reakcijom tla. Iznad šuma hrasta i graba, na nešto višim nadmorskim visinama u brdskom pojasu razvijene su neutrofilne brdske bukove šume.
Životni ciklus pčelinje kokice (Ophyrs apifera) romantična je priča o zadivljujućem svijetu prirode s gotovo ljudskim navikama. U mediteranskim krajevima pčelinja kokica igra na kartu zavođenja kako bi nastavila svoj život, pa se mimikrijom oblikuje u pozu ženske pčele koja čeka na poljubac. Pritom ispušta miris ženske pčele neodoljiv samotnim pčelama iz vrste Eucera i dolazi do spajanja koje oprašuje biljku. Izvan Mediterana ona se samooprašuje zbog prirodnog položaja njezina polinija i stigme. U našim krajevima cvate od sredine ožujka i postiže visinu 15 – 50 cm. Pčelinja kokica u doslovnom prijevodu znači „obrva koja privlači pčele”. Ophyrs na grčkom znači obrva, a apifera na latinskom označuje ono nešto što privlači pčele.
Vršača sljezolika (Hibiscus trionum) ugrožena je vrsta čiji cvijet živi samo jedan dan i to je obavezno dan kada sunce sja. Na kraju dana kada sunce padne pred zatvaranje cvijeta dolazi do svijanja vrata i dodirivanja prašnice i tada se odvija samooplodnja. Sjemenke sljezolike sitne su i mnogobrojne i samostalno se rasipavaju, a u tlu mogu preživjeti i više od 10 godina. Vršača sljezolika izuzetno je domišljata u privlačenju oprašivača, izlučuje nektar, a dodatno se služi i iridiscencijom (prelijevanjem boja latica koje je vidljivo ljudskom oku) za koju se čini se da je jedan od signala zbog kojih insekti posjete cvijet.